Moj internet dnevnik
febolina
MyMusiChart
  • Mo'Horizons
  • Martin Solveig
    Besto of 07
  • Amy Winehouse
    Back to Black
  • Hotel Byblos compil.
    1,2,3 latin jazz
  • Miles Davis
  • Dizzy Gillespie
    Apsolutley the best
  • Michael Jackson
    Thriller
postovi
Nema zapisa.
mjuza
Nema zapisa.
Blog
utorak, ožujak 22, 2011
Nakon dugo vremena prošetala sam svojim starim kvartom, Trešnjevkom. Na Trešnji sam rođena i odrasla, ovdje sam igrala skrivača, ovdje sam se prvi put poljubila, ovdje sam gledala prvi koncert, i prve šore. Nekoć je Trešnjevka bila poznata po svojim šarenim uličicama punih kučica i trešnjica, voćki i cvijeća, dječjeg vriska i zelenilom. U međuvremenu su neandertalci doselili u Zagreb kod kumova, i izgradili zgradurine od 5-6-7 katova, zasjenili moju prošlost, i te sirote kuće koje su ostale bez sunca, i pretvorile trešnju u neurbanu rivijeru zgradurina neprirodnih i kičastih boja i rosfraja. Ljudi i djeca koja su bezbrižno živjela i igrala se u ulicama, odjednom se bore protiv BMW-a, Audija, i ostalih bijesnih motora koja se zaustavljaju ispred raznoraznih kafića stranih naziva iz tropskih krajeva, i očajnom muzikom koja trešti iz njih. Čak i "Dvije lipe" poznata zalogajnica, pretvorila se u kladilište ili kasino, tamo si uvijek mogao pojesti dobru klopu za malo love, a i mnogi su mi govorili da nije bilo boljih fileka u Zagrebu.

Sjećam se da smo se u tim uličicama igrali na cesti, dok još nije bilo toliko prometa, sjećam se čak da je moj tata imao jedan od bolje sređenih auti na parkingu - zastavu! Išla sam u vrtić kod Name, i u školu Bratstvo i jedinstvo, sada Kralja Tomislava, prvi CD sam kupila IZ SVE SNAGE - dok je još bio u Trakošćanskoj, ili su tada bile samo ploče....ne mogu se sjetiti. Sama sam išla u školu, jer nije bilo toliko umišljenih i frustriranih egotripova, sa bijesnim autima koje ne jebe danas da li dijete ili baka prelazi ulicu! Strašno me živciraju egotripni debili koji ne vide dalje od svog znaka na haubi, statusnog simbola i sumnjivog sadržaja u gepeku.

Fali mi mir na Trešnji, previše ljudi ovdje živi, i Trešnja je postala najšareniji kvart Zagreba, nekoć je bila "crvena" neki bi rekli - ma jebe mi se je li crvena ili je zelena ili žuta samo da je manje prometa, manje nekulturnih vozača, i više trešnji. Zapravo znam za jednu trešnju, ova pod mojim prozorom, ispred firme.

Uskoro se selim, odlazim u podsljemensku zonu, šminkeraj, terasa mi gleda na oltar domovine koji se čini nevjerojatno blizu, na Todorićeve (kulmerove)dvore, na Šestinsku crkvu, i kad se okreneš prema gradu, na moju Trešnjevku, na toranj od toplane, i hotel Panoramu! Trenutno postavljam parkete sa dragim, pravi posao jedne tajnice! Sva sreća da postoje lakovi za nokte, da se ne vidi dvokomponentno ljepilo za parkete....

febolina @ 14:55 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 24, 2008
Meni jedan od dražih dana u godini Badnjak - upravo zbog zajedničke večere i zezancije kod tete Boške! Jedva čekam da vidim tu svoju veliku familiju sakupljenu i nasmijanu, situ i pripitu. Ove godine smo se dogovorili da ne poklanjamo više jedni drugima, već samo djeci, pa sam se ekstra potrudila da razveselim naše klince, i bebače u familiji! Nemate pojima koliko sam ponosna na svoju obitelj!

I svojoj virtualnoj obitelji želim sretan Božić i puno ljubavi, zdravlja, sreće i mira!


Ovo me buraz ufotkao i totalno mi je slatka fotka pa sam je iskoristila kao čestitku!
febolina @ 11:45 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 9, 2008
Da došlo je vrijeme da nešto napišem, jer sam sama sebi već išla na živce, svaki put kad bi otvorila bloger i pročitala šta je novo, shvatila sam da nemam enegije niti volje nešto napisati. No isto tako, kada krenem pisati ne mogu stati....pogotovo sada, jer nisam pisala već sigurno dva mjeseca.

U ta dva mjeseca svašta se izdogađalo,  na Hladnom pivu nisam bila, jer mi je umro svekar dan prije, i od šoka i tuge, nisam htjela ići, bez obzira što mi je karta bila u đepu. Dani tuge, i boli iza nas su, iako smo podsvjesno bili skoro sigurni da taj dan mora doći, i pokušali se psihički pripremiti na takav gubitak, osjećali smo težinu i tugu, jer je bolest dugo trajala, i stalno smo imali osjećaj da će se izvući, mislili smo pozitivno kao što se i očekuje. Željeli smo mu najbolje, ali već je mjesecima ležao u krevetu, borio se za zrak, i bilo mu je jako teško...kao i nama svima gledajući ga. Sjetim ga se često....
No rijetko tko ozdravi od raka pluća i unutarnjih organa - no život ide dalje, problemi su uvijek tu, i jednostavno svakodnevnica te proguta i zakotrlja.
Što je i bolje, jer od tuge nemaš neke koristi, a opet dok nešto radiš zaboraviš na bol....i ideš dalje!

Imala sam još jednu smrt u obitelji, koja mi je puno teže pala, jer se dogodila sestrični (2 koljeno), mladoj djevojci od 14 godina koja je poginula u saobraćajki u Lekeniku. Da onaj crni vikend, kad je 3 ljudi poginulo - bio je to vikend pred Martinje....i očekivalo se - ali ne da i tako mladi ljudi poginu.
Taj smo vikend dragi i ja, otišli sa društvom u Planinarski dom Vodice, na Žumberku, i nas 50ak se odlično zabavilo, feštajući rođendane od naših frendova bez popuštanja alkoholu i dobroj zabavi. Odlično smo se zabavili i proveli... Jutro je bilo predivno, na vrhu gore, u gustoj šumi, probudilo me sunce, skuhala sam kavu i nazvala mamu da vidim da joj kažem da je sve ok. Osjetila sam joj u glasu da nešto ne valja, i onda mi je priznala, da je mala Lara poginula. Noge su mi se odrezale, sjela sam na panj, i zaplakala....toliko mi je teško pala njezina smrt, toliko sam se puta rasplakala i pomislila kako nema pravde da se to ne može izbrojati. Lara je bila predivna djevojka, sa ogromnim srcem, i predivnim osmjehom, volila je pomoći, i voljela se zabavljati, bila je ista svoja mama....nasmijana, otkačena i vedrog duha. Ne mogu si zamisliti kako je njezinoj mami, odnosno Gogi, ali sigurna sam da joj je smisao života nestao...jer je svoj život podredila upravo Lari, upravo njezinim potrebama, obavezama, i pošto je život baš i nije mazio, Lara joj je bila utjeha. I kako onda normalno funkcionirati kad izgubiš djete na tako glup i nepravedan način??? Mogu je jedino zamisliti da je postala anđeo jer je stvarno tako i izgledala....
mislit ću na nju...

Vrijeme je za neke malo vedrije teme...također bili smo na dva vjenčanja, i jednom krštenju, na kojem smo bili kumovi. Vjenčanje naših dragih frendova I. i A. bilo je odlično, isplesali smo se, izdivljali i napravili ludu atmosferu....još uvijek se prepričavaju događaji i osjećaji. Želim im sretan život ispunjen ljubavi i razumijevanjem.

Također sam završila na injekcijama penicilina, zbog svog streptokoka u krvi, koji mi se začahurio i ne izlazi, pa mi se svaki put kad mi padne imunitet vrati upala grla, bolovi u zglobovima, srcu, i plućima.....i naravno flekice po nogama. Odmah sam shvatila da je u streptokoku problem, jer mi je grlo izgledalo kao spolovilo neke rumunjske pohabane kurve....haha....malo crnjak zvuči, ali gnojni upaljeni prištevi na resiciu grlu bili su stvarno odvratni. Ništa nije pomoglo, pa sam na kraju ipak dobila pikice....a sada mi je dupe naotečeno i još veće nego što je...mogla bi na neki jamajkanski party:) da začagam....Trenutno sam zdrava, odnosno tako se osjećam....i mislim da je penicilin pomogao...no to ćemo tek vidjeti za mjesec, dva.

Baš mi i nije neki završetak godine....ali ne želim se opterećivati, i padati u depru, već glavu gore, i rjiešavam probleme kako dolaze. Stisli smo remen ali ne doslovce, već smo se dogovorili da ove godine poklanjamo samo djeci u familiji....pošto ćemo opet za Badnjak biti kod tete Boške. 
Mislim da je pametno malo pripaziti na lovu....i stisnuti zube....

Ima još jedna lijepa novost, a to je moj novi tutač! Uhhh da bilo je i vrijeme da nakon 3 hladne zime, i odvratnih trenutaka kada me Clio ostavljao nasred ceste, da i ja ubodem novi tutač. I sada parking krasi crveni Nissan Note:) Prezadovoljna sam, jako je ugodan, lagan za voziti, prostran, i samo mi još deca fale na stražnjoj klupi....ali radimo na tome:) Svakako da radimo na tome, i to je fala bogu jedina stvar koja valja i izvlači me .... 

Danas nam je godišnjica kada smo se prvi puta poljubili dragi i ja....Nakon tri neuspješna izlaska, pozvao me kod sebe, ponudio me Prošekom (ja reko možeeee, nisam ni znala da ništa drugo nije niti imao doma) - dakle ili voda ili Prošek. Nakon par čašica ukusnog prošeka, zasvirao je gitaru i U2, sjedili smo tako jedan pokraj drugog, pjevali pošto smo oboje obožavatelji U2a, i nakon neprestanog gledanja, dogodio se i taj poljubac, koji je bio za pamćenje... a onda me čopil za cicu i strast se rasplamsala...i nastali smo MI!
Pametnica mi je ostavio lovu da danas odem na masažu....kaj to nije lijepi poklon?
baš sam sretnica što ga imam....
febolina @ 11:11 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, rujan 16, 2008
Popustila sam pritisku frendova, i ipak kupila kartu za proslavu 20tog rođendana Hladnoga nam piva. Jednostavno volim ih, i slušam ih od srednje škole...vjerojatno svih tih 20 godina. Odličan su band, sa žestokim pjesmama, ali i mekanim i komeracijalnijim....
Prvo sam bila ljuta na njih jer mislim da je karta trebala biti puno jeftinija, pošto se oni dobro pokriju sa sponzorima, i da je recimo upad trebao biti 20 kuna, a ne 100. Recimo 20ti rođendan, pa je upad 20 kuna, jer oni nisu ko Colonia, Severina, ko recimo Magazin (fala bogu da nisu) ali ipak mislim da su pretjerali sa 100 kuna. Ipak su oni klošari, sa životnim motom ROCK N ROLL....a ne neki materijalisti. No izgleda da se ljudi mjenjaju i da im postane bitnija lova u životu, a tek onda stavovi...
Naravno da nas lova usrećuje, ali o toj temi drugi put....

Dakle subota na Jarunu, sa pivom u ruci, i hladnim pivom u ušima:)
Nadam se da se vidimo....
febolina @ 13:40 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 7, 2008
Toliko mi je teško - iako uvijek mislim da sam spremna na smrt,  ali još uvijek ne mogu povjerovati da je vječno dijete Dino umro. Toliko jaka ličnost, puna energije, nabrijanosti, i jebenoga ritma,za mene je bio upravo Dino Dvornik. Odrasla sam na njegovoj mjuzi, spiki, i milion puta sam rekla da mi je njegov koncert u Domu sportova najdraži koncert na kojem sam bila....a pogledala sam ih masu. Cijeli dan mi se vrti po glavi upravo ta pjesma Ljubav se zove imenom tvojim.... Osim toga sinoć sam komentirala njegovu novu stvar Hipnotiziran - koja mi je odlična, i koja je njegov veliki come back na scenu....šteta... nadam se da će ipak izdati barem dio njegovih novih pjesama.

Prošle sam godine bila na odličnom koncertu u Pirani, isplesali smo se u prvome redu, nasmijala njegovim motama, spikom, i energijom. Hvala mu za sve što je učionio za nas, hvala mu što je bio drugačiji, i što nismo svi morali slušati Huljića....već udarao svoj beat, i svoj stil....koji je uvijek bio originalan. Hvala mu za svaku čagu, pjesmu, osmijeh i suzu! Lijepo je umro i za sobom ostavio spektar boja....



sigurna sam da ima dobru škvadru oko sebe gdje god da je sada....
febolina @ 20:47 |Komentiraj | Komentari: 0
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
49941
Index.hr
Nema zapisa.